Ja sam Martina Manhart, majka tinejdžera i dipl.ing. matematike. Rad na računalu na razvoju umjetne inteligencije ispunjava moje potrebe za rješavanjem matematičkih/logičkih problema iz stvarnog svijeta, ali mi nedostaje rad s djecom i mladima. Kroz instrukcije imam priliku prenijeti svoja matematička i programerska znanja te ljubav prema logičnom načinu razmišljanja na iduće generacije LJUDI. Kronološkim redoslijedom, radila sam/radim:
Prednosti
Mane
Prednosti
Mane
Da bismo prešli na online način rada, učenik/ca treba kod mene doći na 1-2 sata instrukcija uživo. To je zato da se opustimo, bolje upoznamo i razvijemo međusobno poštovanje i uvažavanje. Puno je lakše razbiti tremu uživo nego online.
Zajedno pogledamo koje gradivo treba proći. Dijete može donijeti na uvid screenshot iz eDnevnika s opisom gradiva koje ulazi u ispit ili s opisom ocjene koju želi ispraviti. Potom popričamo koja su očekivanja, postoji li neko predznanje, postoji li dio gradiva s kojim dijete baš ima problema i primimo se posla.
Učenici rješavaju zadatke iz svog udžbenika ili zbirke po mom izboru. Kad dođemo do zadataka koji nam idu, malo ubrzamo. Kad naiđemo na one koji nam ne idu, posvetimo im više vremena. Po potrebi, smislim dodatne zadatke koji će pomoći djetetu da bolje razumije ono što radimo.
Na kraju instrukcija, dobije se zadaća. Tko riješi tu zadaću, ne treba gradivo koje one pokrivaju dodatno vježbati za ispit – osim ako im profesor/ica ili ja ne kažemo drugačije.
Na kraju prvih instrukcija, ako to žele, čujem se s roditeljima, da popričamo o tome kako nam je bilo.
U idealnom slučaju, dijete samo rješava zadaću iz škole i k nama dolazi s konkretnim zadacima koje nije znalo riješiti. To se ne događa često, ali ima i toga.
Nakon instrukcija rješava zadaću koju smo mu/joj dali. Bez toga, instrukcije nisu iskorištene u potpunosti.
Zadaću je dobro napisati unutar 30 sati od instrukcija, a najbolje isti dan - dok su sjećanja još svježa. Na početku pisanja zadaće, dobro je pripremiti neki napitak kojeg dijete voli - da poveže pisanje zadaća s nečim ugodnim - tzv. pristup "Ja sada tu malo pijuckam nešto fino i pišem zadaću". Ako dijete nema problema s motivacijom, može slušati glazbu po svom izboru u pozadini. Tako vježba čuti buku i tijekom testa i ponovno vratiti fokus na svoj ispit.
Dijete bi nakon instrukcija, uz gledanje kako smo to mi rješavali, trebalo znati samo riješiti zadaću. Gledanjem u zadatke s instrukcija vježba samostalnost i snalaženje u moru informacija - to su vještine koje mu/joj trebaju i u drugim aspektima života.
Možete doći u napast da pomognete djetetu oko zadaće. Tu morate biti oprezni. Ako odete preduboko, povratna informacija koju primim iz riješene zadaće neće biti pouzdana.
Ne treba se bojati zadatka kojeg dijete nije znalo riješiti. Jedina posljedica je da ćemo, uz taj zadatak, skupa riješiti još poneki slični zadatak kad se idući put vidimo.
Možete mu objasniti da napisana zadaća Vama štedi novac, a djetetu vrijeme:
Doći na instrukcije, a ne napisati zadaću nakon njih, nema previše smisla jer se novac uloži, a ne iskoristi u potpunosti.
Djeci koja ne pišu ni zadaće dane u školi, a kamoli one dobivene na instrukcijama, možemo pružiti podršku intenzivnijim radom. Na instrukcijama dobiva pomoć za pisanje školske zadaće, a ako ostane slobodnog vremena, vježba dodatne zadatke. Ukoliko rupe u znanju to zahtijevaju, tijekom prva dva tjedna možemo i povećati broj sati instrukcija, a kad uhvatimo ritam, vidimo se jednom tjedno ili rjeđe.
Cilj takvog pristupa je osnažiti dijete da počne paziti na satu - kad razumije što se radi, može samo rješavati zadatke u bilježnicu i na kraju samo usporediti s onime na ploči. Time se pak smanjuje potreba za instrukcijama.